Učenje bazirano na studijama slučaja (eng. Case Based Learning – CBL) uspješno se koristi u znanosti i učenju medicine jer pomaže studentima u razvoju strateškog razmišljanja, informacijske pismenosti, i usvajanja obrazaca postupanja u raznim situacijama. Kada se koristi u kombinaciji s učenjem na bazi rješavanja problema može biti učinkovita metoda za poboljšanje performansi studenata medicine i specijalizanata te poboljšanje njihovih kliničkih vještina.
Učenje bazirano na studijama slučaja (eng. Case Based Learning – CBL) učenje je usmjereno na učenike. Ovaj način učenja koristi fokusirane simulacije stvarnih situacija kako bi omogućio onima koji uče identificiranje vlastitih potreba za znanjem. Uspješno se koristi u znanosti i učenju medicine jer pomaže studentima u razvoju strateškog razmišljanja, informacijske pismenosti, i usvajanja obrazaca postupanja u raznim situacijama. U toj metodi, nakon što pristupe prikazu slučaja, studenti kontroliraju smjer vlastitog učenja.
Studenti na studijama slučaja (CBL) obično rade u grupama napredujući kroz jedan ili više scenarija. Scenariji dolaze od uobičajenih situacija za koje studenti trebaju iznaći optimalan ishod samostalno ili pod vodstvom instruktora. Ovaj način učenja ima povijest uspješne primjene u medicinskim, pravnim i poslovnim školama, a sve se više koristi i u preddiplomskom obrazovanju. Ova metoda podrazumijeva vođeno ili samostalno istraživanje i utemeljena je na interakciji sa tehnologijom i vlastitim znanjem.
Učenje na studijama slučaja omogućava rad na raznovrsnim scenarijima, prenošenje priča i učinkovito samovođeno učenje. Sustavnom analizom 104 članka iz područja obrazovanja u zdravstvu Thistlethwaite i dr. (2012) utvrđeno je da se ovaj oblik učenja koristi u tečajevima s manje od 50 do više od 1000 studenata. Veličine grupa kreću se od 1 do 30, a najčešće 2 do 15 studenata.
U preglednom radu o učinkovitosti CBL-a za obrazovanje u području zdravstva, Thistlethwaite i dr. (2012), pronašli su nekoliko prednosti ove metode:
U istraživanju o učinkovitosti učenja na studijama slučaja u kombinaciji s učenjem na bazi rješavanja problema, Zhao i dr. (2020) nasumice su rasporedili oko 600 studenata medicine i specijalizanata u dvije skupine. Jedna je učila metodom CBL-a i rješavanja problema, dok je druga pohađala tradicionalnu nastavu zasnovanu na predavanjima. Tema je u obje skupine bila čvorovi štitnjače. Obje skupine rješavale su testove prije i nakon edukacije. U skupini koja je učila CBL metodom, na testovima nakon edukacije srednja vrijednost ukupnog rezultata te rezultati analize prikaza slučaja značajno su se povećali (P < 0,001) u odnosu na testove prije edukacije.
Nadalje, rezultati na testovima motivacije za učenje i razumijevanja, kvalitete odnosa učenika i učitelja, na završnim ispitima komunikacijskih vještina, kliničkog razmišljanja, sposobnosti samoučenja, timskog rada i apsorpcije znanja – sve izmjereno anketama nad sudionicima istraživanja – bili su znatno viši u skupini koja je učila metodom studije slučaja, nego u skupini koja je pohađala tradicionalna predavanja.
Najčešće prikaz studije slučaja za studente medicine ili specijalizante započinje time da čitaju o bolesniku koji ima određene simptome. Studenti odlučuju koja su pitanja važna za postaviti pacijentu na temelju povijesti bolesti, koliko dugo pacijent doživljavaja takve simptome i slično. Slučaj se razvija i studenti koriste sposobnosti kliničkog razmišljanja, predlažu relevantne testove, razvijaju diferencijalnu dijagnozu i plan liječenja. Primjer slučaja za pacijente Dedalovog tima za edukaciju opće javnosti: Dijabetes u ordinaciji liječnika obiteljske medicine.
Zaključak znanstvenika na raznim istraživanjima je da učenje bazirano na studijama slučaja u kombinaciji s učenjem na bazi rješavanja problema može biti učinkovita metoda za poboljšanje performansi studenata medicine i specijalizanata te poboljšanje njihovih kliničkih vještina.
